Opis
Midhat Jelkić Bosner, arhitekt i slikar, rođen je na prelasku 1942. u 1943. godinu u vihoru rata u Sarajevu.
Slikanjem se bavi od rane mladosti, a slika uglavnom ulja na platnu i kombinirane tehnike.
Omiljene teme su mu pejsaži, vedute (posebno Sarajeva) i mrtve prirode kod kojih se ističu voće i cvijeće svojim snažnim koloritom.
Imao je više od 30 samostalnih izložbi, od kolih su značajnije one u Sarajevu, Zagrebu, Wolesburgu, Istanbulu, Opatiji, Rijeci i Splitu.
Član je udruge ULPUBiH, a živi i radi u Zagrebu i Sarajevu.
Obilje plodova, prepunjenost raskošnim oblicima,razigranosti slikarske površine,odnos je Mithada Jelkića prema klasičnoj temi svojih slika.
Dakako radi se o kompozicijama s nogom aranžerskog,usklađivanja po zakonitostima odmjerene tvorbe, no Jelkić uz to zadato unosi osjećaj spontaniteta ,rasta,zivota u prirodi, vrijeme i portreti postavljeni slikarskom slobodom i autorovim osjećajem za mjeru odnose sklada i reda i dalje kao da prihvaćaju zivotne sokove stabla, koji podržavaju intenzivnost boje i napetost oblika.
Jelkićeve plodine date u zgusnutim kompozicijama blistaju i trepere svjetlosnim udarom i kolorističkim rastom,sjajem boje i kumuliranjem svjetla, koji prikazu daje potrebitu dinamičnost.
Jer scena se otvara,ponekom misom,prozorom postavljenih u centralnoj osi ili dijagonalnom pomaku,gdje naznaka pejsažnog u otvorima je veza s ukupnosti prirode njegovih djela,u dubinom spram najčešće horizontalne podložnosti dominantnog prizora.
Jelkić je slikar modernog senzibiliteta , no baštiniti je neke dosege i značajke velikih stilova prošlosti.
Prizori ili moguće slike na zidu(svejedno jer imaju istu namjeru,podsjećaju na renesansno prikazivanje nekih sakralnih scena),a zabavljenost mnoštva detalja,dekorativnih tkanina blisko je zaigranosti flamanskog baroka,u razradi ove teme,kojom su lati i bobe,glatkoća ili hrapavost kore prilika za paradu vjesti e ruke,minuciozno razradi detalja.
Jelkić nastavlja trag kojim su i majstori 19.stoljeca sugerirali slatkoći voća i cvijeća,želeći da sto oko širini prirode gleda identičnom snagom progovori na ograničavajući format slike.
Jelkićeva slika ima jasne linije no ipak je prvenstveno miješana bojom,kojom u ugođajnosti djela ostvaruje prizvuk senzualnih.
